Između akorda i ideologija Riječ je o informativnom eseju koji potpisuje argentinski muzikolog i profesor Jose Luis Conde. To je prvi naslov sa kojim se rađa nova izdavačka kuća Medio Tono, koja je posvećena objavljivanju muzičkih radova. Njegov cilj je da postane referenca za žanr koji se čini predodređenim za veoma ekskluzivnu publiku, iako je cilj i da ga približi svim vrstama čitalaca. Ova prva opklada je uspješna. Evo moje pregled.
José Luis Conde — autor
José Luis Conde je rođen u Buenos Ajres 1961. Profesor je Istorija muzike, Muzička kritika, Estetika muzike, Muzički jezik i gitara na Višem institutu za muziku Nacionalnog univerziteta Tucuman. U svojoj karijeri muzičara učestvovao je na nekoliko koncerata kao npr gitarista i kao član kamernih grupa. Istovremeno je posvećen komponovanju dela za gitarske i kamerne ansamble.
1995. godine osniva instrumentalni ansambl Aulos posvećen srednjovjekovnoj, renesansnoj, baroknoj i savremenoj muzici. Objavio je razne muzičke diseminacijske članke u novinama i kulturnim publikacijama i godinama obavlja opsežan rad kao predavač o temama uvažavanja muzike, muzičke estetike i istorije muzike.
Između akorda i ideologija - Pregled
Sa podnaslovom Muzika, nacije i totalitarizmi, ovaj esej je podijeljen na dva velika bloka i ima za cilj da bude a opšti odraz uloge muzike u različitim društvenim scenarijima koji su se dešavali od sredine ili kasnog 19. veka i tokom 20. veka. Ovako se ova društvena i umjetnička panorama otkriva kroz živote, djela i karijere velikih evropskih kompozitora. Prilagođavali su ih, mijenjali ili čak postajali žrtve onih društvenih i političkih pokreta koji su se javljali.
Dakle, u a lako i pristupačno čitanje Za sve čitaoce o relevantnim činjenicama i kompozitorima koji su međusobno povezani, šetamo među centralistički nacionalizmi Njemačke ili Francuske ili one najudaljenije kao što su norveški, mađarski, češki ili ruski iz 19. veka. I dolazimo do uslovljenog stvaranja muzike forsiranog od strane totalitarizmi 20 kao što su sovjetska, italijanska, njemačka ili španska diktatura.
Ideologija u muzici
Između akorda i ideologija Pokriva – ne ulazeći previše u nazive djela ili kompozitora – širok vremenski period i one najrelevantnije. Najhrabrija stvar u vezi sa ovim esejem je da želi analiziraju muziku velikim slovima iz drugačije perspektive: iz perspektive ideologija. On to radi bez umješnosti, s pravom i potrebnom strogošću i znanjem, i prozom koja se lako čita i prati. Dakle, autor uspeva da čitaoca stavi i u živote poznatih kompozitora Vagner, Fala, Stravinski, Bartok, Glinka ili Šostakovič i događajima koji su ih okruživali i uslovili nastanak njihovih djela.
I ne samo da može otkriti druge manje poznate ili više zanemarene autore, već nas također tjera da nacrtamo zajedničku vremensku liniju sa trenutnom sadašnjošću. Učinite da vidimo paralelizam koji se takođe može pojaviti u ovoj sadašnjosti, ne samo u smislu muzičke kompozicije, već iu umjetničkom stvaralaštvu općenito. Neminovno je i da poredimo muzičko stvaralaštvo protekla dva veka sa onim što se sada vidi i kako je ono uslovljeno nekim slični parametri političkog usmjerenja ili čak cenzure i autocenzure kod autora iu svim muzičkim žanrovima.
José Luis Conde je također uzeo istočnjačku maksimu kao sažetak za ovaj esej, onu Konfučija koji kaže da je "dovoljno slušati muziku suda da bi se dijagnosticirao politički i moralni karakter nacije".
Ukratko
Una dobro čitanje za ljubitelje eseja, stručnjake ili laike u tom žanru, koji žele da pročitaju drugačiju viziju ili nauče opštu od one koju su imali o muzici i njenim najklasičnijim i najrelevantnijim kompozitorima.